Već tradicionalno na Sveta tri kralja ide se na Kurtegića dolac (1450 m), Kamešnica, a nakon izleta u prostorije HGSS-a u Sinj na zajedničko druženje ... i sve to u režiji PU DINARIDA.
Bilo je to na dan treći :) , mi na Promini i pričamo o tom izletu. Dašta ćete nego ić', bude Vam odlično tamo govori nam naša organizatorica izleta. A šta drugo onda nego spremat torbak i ići, ko smi ne poslušat organizatoricu :D
A mislim se ja, ''čim je njoj predobro to nemože ne valjat pa sad kako god okreneš'' :D
Osvanila Sv. tri kralja, srida, dogovor je da polazimo u 6:45 s kolodvora u Drnišu, a ja prvi kasnim, dok se potrpamo Josip i ja, dok skupimo Anći, dok odemo u društvo po gamaše, pokupimo kombi već je 6:40 i organizatorica zove ''PA DI STE VI? nema nikoga na kolodvoru'' :D
Eto nas, eto nas ... a mi još ni stvari nismo u kombi ubacili, a kamoli krenili. Srića blizu je i stižemo 2min prije zakazanog polaska. Tamo organizatorica, a došla je još Iva, mama i Tome Prpa. A di je Krešo, a di je Bilić? reka' je da ide s nama!? Siže Ivo, a Krešo je zaglaviA na pružnom prelazu...po vragu mu naiša vlak i Krešo kasni :)
U konačnici samo smo 5 min kasnili s polaskom, nije strašno.
''Jeste popunili putni nalog? začu se sa stražnje sjedala'' JESMOOO! :)
U Sinju okupljanje, Ćerćo daje kratke upute i krećemo put Kamešnice i Kurtegića doca, triba proć samo procedutu s granicom, čekamo i čakamo i odjednom se pojavi zeleno svitlo ... napokon idemo dalje. Još BIH granica i eto nas. Vidim u daljini kontejner i nekakvi komadi dasaka, ali niđe policije. Ipak eto ti njega van, izlazi, onako mamuran, miče nam te barikade od daske s ceste i naš konvoj prolazi.
Još malo i silazimo na bili put, nakon kilometar-dva parkiramo aute i lagano pješice prema Kurtegića docu. Grupa od 120-130 ljudi. Predobro je to izgledalo!
Tom je zauzeo najbolju poziciju za fotografiranje, nit manje nit više nego na krov Defendera! :)
Nakon satak lagane šetnjice eto nas u docu.
Ajmeee divote, a i sniga ima taman. Prvo smo sebi našli ''logu'' za odmor i marendu, a onda krenili na Vilinske grede/stine (1550 m).
Nakon svega pola sata do 40min. uspona eto ga, fantastičan vidikovac. Pogled sa greda je očaravajuć' samo šta nas vrime nije baš poslužilo. Oblaci i magla okružili su nas s svih strana. S greda se inače vidi cijela sjeverna strana Kamešnice, kao i istočna strana Livanjskog polja sa okolnim planinama. U svakom slučaju panoramski ugođaj je svakako bio vrijedan svake kapi znoja da bi došli na ovu predivnu lokaciju.
Nakon povratka zaslužena marenda, druženje, grupno fotografiranje [naših zastava ima malo previše, al nema veze haha ... maa svi smo mi PD ''Promina'' (& I.Miro) ], s nama su Pajo i Mlađo koji su iz Gljeva došli. Valjalo bi se sad lagano spuštat prema autu, kišica lagano pada, a nije baš i najtoplije :)
Iva, mama, Josip, Krešo, Ivo, Antonela i ja idemo lagano prema autu, Tom će vjerojatno još koju sliku napravit i eto i njega, a organizatorica neće još, biće joj se dolac pravo nešto dojmio.
Na pola puta kiša iz neba i zemlje, upadam u svoju korny kabanicu, al džaba sve. ''Samo da mi aparat ne pokisne!''
Srića Josip ima ceradu, te nas 4 s štapovima improviziramo ''nadstrešnicu''. :)
Mama Marina, Ivo, naš kombi, neki auto i ista ona kabanica koja je viđena u Woodstocka kako kocka? ha ha ha:)
Kod auta upadamo u suVu robu i možemo za Sinj, kava, voPi i onda u GSS-ove prostorije na večericu i druženje do sitnih noćnih sati. Tako i bi. Red pjesme, red smijeha i tako u nedogled. Ekipa odlična, Dinaridi još bolji domaćini! Zato hvala im u ime svih nas.
Nebi izlet bio izlet da mi ne svratimo i do Šege. Predsjednik nas već čeka, razmjenjujemo dojmove i planiramo što i kako dalje. Organizatorica izleta nam je i ovog puta bila Darija. Hvala joj.
Zdravi i veseli bili! :)
Gverić Ante
