Kaže meni Ana: Biokovo na repertoaru, stara ekipa u igri. Jesi za?
Naravno!!!
Skupila se ekipica na autobusnom kolodvoru i zaputila se put Biokova (Pl. kuća Bukovac). Usput smo pokupili naše Vrličanke i Jozu te je avantura mogla krenuti. Ali naravno ništa prije kave :)
Na samom početku, šetnja sa laganim usponom nas je dovela do kapelice sv. Nikole od kuda smo već imali pogled na more i na vojni objekt KUK-0 smješten u samom Biokovu. Red šume, red sipara, pa opet red šume i eto nas kod planinarske kuće Bukovac (1030 m). Mala, simpatična, topla kućica mamila nas je na odmor i zasluženu marendu. Ipak odlučujemo otići još i na vidikovac prije marende jer to je samo 15ak minuta hodanja od pl. kuće (kako nam je rekao jedan maneken) :)
Prošlo je prvih 15 min, drugih 15 min. Ništa! Manekenu bi bilo bolje da ne bude u domu dok se vratimo :D
Pogled koji nam se pružao na Makarsku, more, otoke (i helikopter koji je kružio nedaleko od nas) i već smo zaboravili 40 minuta uspona do vidikovca. Mali odmor, brzinska marenda i već krećemo nazad. Kako to obično i biva, umorni ali zadovoljni vraćamo se u Drniš, posjećujemo INU i rastajemo se na mjestu na kojem je sve i počelo. I za kraju najvažnije lekcije koje smo naučili:
1. Ne viruj planinaru manekenu
2. Ne maši helikopteru koji traži nestalog planinara
3. Uvježbaj kako otvoriti rezervoar za gorivo
:) :) :) tekst: Ivana Samodol
foto: Ante Gverić
