Iza nas je jedan lipi planinarski vikend s jednim posebnim i povijesnim događajem. Proveli smo ga posjetom Kleku i Bijelim stijenama. Na Kleku je u subotu bilo obilježavanje 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj.
Za planinare Klek ima posebno značenje, jer je upravo tu rođena ideja da se osnuje planinarska organizacija u Hrvatskoj i to od strane austrijskog profesora J. Frischauf koji je kod susreta u Ogulinu ocu Ivane Brlić Mažuranić, V. Mažuraniću i B. Budisavljeviću predložio da se osnuje planinarska organizacija.
Nas osmero je bilo dio ovog posebnog događaja, a na kojem se okupilo oko 2000 planinara iz svih krajeva Hrvatske.
Prije samog uspona domaćini nas dočekuju s kolačima, kavom i čajem, te nas upućuju na vožnju na metli 😊 nakon vožnje na metli dobijamo i vozačku dozvolu klečkih vještica J
Penjemo se do doma u nepreglednoj koloni ljudi. Prije samog dolaska do doma stoji natpis „Dobrodošli u carstvo vještica“ jer kažu Klek je pradomovina vještica koje su se tu okupljaju za vrijeme olujnih noći i pokušavaju probuditi uspavanog diva Kleka. A Klek kad pogledate podsjeća na diva koji spava.
Kod doma susrećemo dosta poznatih kolega iz drugih društava , a sreli smo i nekoliko klečkih vještica . Nakon kratkog protokola, prikazana je impresivna vježba HGSS-a spašavanje sa stijene helikopterom.
Iako se opet u koloni išlo do vrha, često stajalo da bi se mimoišli s ekipom koja je bila na povratku, dugo čekalo za proći sajlu i popeti se na vrh, nije nam bilo teško i uživali smo u ozračju koje je vladalo. Moramo pohvaliti našu najmlađu članicu iz ekipe PD Promina, našu šestogodišnju Naomi, koja je isto tako sve ovo prošla i skupa s nama bila na vrhu.
U popodnevnim satima spuštamo se u Bjelsko, druženje uz glazbu i piće, gulaš nismo probali, a i kako bi kad nas je došlo duplo više od očekivanog broja. Ali zato odlazak u Pizzeria & Grill Bonino u Ogulinu svakako je za preporučiti.
Drugi dan, kao i prvi 😊 započinjemo kavom kod Anitine mame, koja nam je osim kave pripremila i doručak, isto tako nakon izleta dočekala nas s prefinom orahnjačom i hladnim pivom. Hvala mami Dragici!
Idemo na Bijele stijene gdje putem opet susrećemo dosta planinara kao i poznatu ekipu iz Imbera, s kojima smo išli dio puta i ponovno se našli na vrhu.
Bijele stijene su čudo prirode, strogi rezervat prirode, što znači da je potpuno zaštićeno područje , te je ovdje jedino što je ljudska ruka napravila su markacije i sklonište Mirosalv Hirtz, koje kao da je oduvijek tu, uklopljeno u okruženje stabala i stijena.
Uspon do vrha je zahtjevan, teren je pomalo nepristupačan, stalno se ili penjete ili provlačite kroz neke pukotine... Bilo je i mjesta gdje je naporno, ali veselo, posebno za ženski dio ekipe.
A kad dođete na sami vrh imate osjećaj da možete dotaknuti nebo. Jednostavno vas fascinira pogled na sve te stijene i bijele kamene oblike, kakvo čudo je priroda ovdje napravila. Nestvarno.. nestvarno.
S vrha se vraćamo drugom stazom i opet dolazimo u sklonište M. Hirtz gdje smo napravili dužu pauzu za odmor i marendu, te se lagano uputili natrag.
Vikend smo proveli na Kleku, na kojem se okupio nevjerojatan broj planinara , nas 2000, obilježavajući veliku obljetnicu planinarenja u Hrvatskoj, te izletom na jedinstvene Bijele stijene, može li bolje?
Darija