Dan nakon obilnog snijega koji je zabijelio većinu planina, nas desetero, Bruno, Doc, Marina, Anita, Kačko, Jozo, Ivica, Branko, Josipa i ja, pod vodstvom naše Anite zaputilo se prema Velebitu. Odmah pri izlasku iz Drniša srećemo šibenske planinare iz „HPK Mihovil“ , saznajemo da odlaze na uvijek vjetroviti Poštak.
Nas put vodi preko Starigrada do mjesta Tribanj-Šibuljine, gdje je naša polazna točka. Vrijeme je bilo savršeno, od bure ni traga i bez ikakvih padalina, što baš i nismo očekivali. Put do velike travnate zaravni - Malo Rujno, napravljen je od grubo klesanog kamena formiran u široke skaline koji još i danas služi stočarima da dovedu svoje blago na ispašu ljeti u sred Velebita. Dok hodate po takvoj stazi osjećate se ponosno, jer znate da su to napravile ruke naših starih. Još jedna građevina je djelo naših predaka, to je pastirska kuća koja je pretvorena u planinarsko sklonište „Zavrata“ koje je nalazi na 750m i kojim upravlja HPD Paklenica - Zadar. Tu smo se odmorili i ručali potom smo otišli do Malog Rujna koje je udaljeno nekih desetak minuta od skloništa. Po dolasku do zaravni samo mali dio je bio pod snijegom koji smo iskoristili za grudanje, dok su vrhovi Velebita bili pokriveni bijelim ruhom.
Na povratku odlazimo do ogromnog kamenog stupa iz kojeg su izvirali ledeni šiljci dugi i do jednog metra. Malo smo se zabavljali dok nije došlo vrijeme za povratak u svakodnevicu, ali već sa mislima gdje ćemo sljedeću nedjelju.
Paško Galić
