Premužićevom stazom u dva dana

 19/20/21.kolovoza 2011. četvorica članova PD Promina (Mladen Matetić, Miroslav Čupić, Mile Močić i Josip Matić Doc) u dva dana uspjeli su prijeći  Premužićevu stazu od planinarskog doma na Zavižanu do Baških Oštarija na Srednjem Velebitu. Premužićeva staza se smatra remekdjelom graditeljstva u Hrvatskom planinarstvu, a naziv je dobila  po ing. Anti Premužiću koji ju je osmislio i izgradio  uz pomoć domaćeg stanovništva tako da prolazi kroz gotovo neprohodne dijelove Sjevernog i Srednjeg Velebita te većim dijelom prolazi kroz NP Sjeverni Velebit i kroz park prirode Velebit. Iako su u ostatku krajeva Hrvatske bile nesnosne vrućine na velebitskim visinama bilo je toplo ali i ugodno. Prvi dan planinari su krenuli od doma na Zavižanu oko 15.30 sati i prešli su otprilike 11 km. Tempo su značajno usporavale dvije bitne činjenice: ljepota nacionalnog parka Sjeverni Velebit i maline su obilato rodile pa je zaista bilo teško odoliti ne zastati i fotografirati najljepše dijelove staze i predivni velebitski krš, a također i proći pored obilja malina a ne počastiti se. Zanoćili su  u šatorima nadomak  planinarskog doma na Velikom Alanu (na oko jedan sat hoda od doma). Ujutro rano krenuli su do doma na Velikom Alanu gdje su marendali i susreli grupu od dvadesetak mladih njemačkih planinara koji su vjerojatno bili na nekakvoj maturalnoj eskurziji. Taj drugi dan bio je zapravo najnaporniji jer je bio plan proći 42 km do planinarskog doma na Ravnom Dabru i naravno posjetom iznenaditi našeg starog prijatelja Milu Prpića. Miroslav i Mlađo taj dan dospjeli su do doma na Ravnom Dabru (doduše po mraku), a Mile i Doc zastali su i zanoćili u novootvorenom planinarskom skloništu Skorpovac (gdje su jedva izvukli živu glavu u najezdi tigrastih komaraca). U ovom dijelu Velebita signala za mobitel gotovo da nema, tek se povremeno pojavi signal VIP mreže, tako da je komunikacija bila otežana pa je i to razlog zašto su Miroslav i Mlađo potrošili poprilično vremena na Kosi iznad Ravnog Dabra čekajući Milu i Doca da im se priključe i da bi zajednički nastavili put do Baških Oštarija. Dvadeset prvog kolovoza u podne zajednički su nastavili ovu planinarsku turu i prispjeli do hotela Velebno u Baškim Oštarijama oko 14:30 te su tako za manje od 48 sati prešli cijelu Premužićevu stazu i još koji kilometar prije i poslije staze. Na kraju je Mile zaključio kako staza nije uopće teška već su teške "torbe" misleći pritom naravno na naše ruksake.  Sam kraj Premužićeve staze, na par kilometara prije Baških Oštarija, razrovan je teškom mehanizacijom i napravljen je široki šumski put tako da je ta devastavija predivnog šumskog prostora bilo lagano razočaranje na kraju ove ture.

glz_2088
glz_2090
glz_2116
glz_2128
glz_2151
glz_2215
glz_2229
glz_2231a
glz_2252
glz_2256
glz_2295
glz_2312
glz_2426
glz_2088
glz_2090
glz_2116
glz_2128
glz_2151
glz_2215
glz_2229
glz_2231a
glz_2252
glz_2256
glz_2295
glz_2312
glz_2426

Vezani članci