Javna je tajna da je Staza sedam slapova najpopularnija i najljepša pješačko planinarska staza u Istri, koju bi kažu svaki planinar morao bar jednom proći. Nas 23, velikih i malih planinara PD Promina u dobi od 68 do 6 godina odlučili smo to provjeriti prvog svibanjskog vikenda. S dva unajmljena kombija napunjena do vrha opremom i spizom zaputili smo se prema Buzetu i kampu „Vita mia“ . Većina nas se odlučila za smještaj u kućicama a oni skloniji iskonskom boravku u prirodi postavili su svoje šatore. Kiša što nas je dočekala i ne baš obećavajuće prognoze nisu nam pokvarili dobru vibru već od prve večeri ove istarske avanture. Zamirisao je kampom roštilj, čula se pjesma i zdravica, ne do sitnih sati jer sutra nas ipak čeka više sati hoda.
U subotnje jutro obradovali su nas sunce i ugodnih 13 C , pa nakon kave vozimo se do Buzetske pivovare gdje je početak , a ujedno i kraj Staze sedam slapova jer ovo je kružna staza. Nakon što nas je „postrojio“ naš vodič Šime krećemo laganini s lijeve strane rijeke Mirne i ubrzo nakon što se prođe trim staza i Komarov most preko rječice Drage gdje pada zajednička fotka, kroz šumu stižemo do prvog slapa Zagona koji je visok 5 m. Ubrzo slijedi i drugi slap Bačva visok gotovo 9 m u blizini kojeg je i popularno penjalište , a nailazimo i na rudarsko okno gdje se nekad vadio kameni ugljen. Vrlo blizu je i najveći slap Vela peć visok čak 26,5 m. A poprilično se i nagužvalo na stazi, ispred nas je grupa od 50 ak planinara pa valja pričekati osobito kod najzahtjevnijeg dijela staze uspona uz stijenu Greben. To je ujedno prvi i zadnji strmi uspon na ovoj stazi potpomognut sajlama i dijelom metalnim klinovima. Kamenje je zbog noćašnje kiše jako sklisko , pa uz pažnju i koncentraciju te pomoć Šime, Zvone i Tonča svi do vrha dolazimo bez problema. Obavezno fotkanje s pogledom na dolinu odakle smo krenuli. Put dalje kroz šumu vodi do četvrtog slapa Mala peć. Za doći do njega treba malo skrenuti s glavne staze. Ispred slapa formiralo se slikovito jezerce i tu radimo prvu pauzu za malo prezalogajiti i napraviti koju fotografiju. Nakon uživanja kod Male peći vraćamo se natrag na glavnu stazu koja postaje sve više blatnjava, sve više je i planinara u oba pravca. Željno iščekujemo putokaz na kojem piše Kotle i selo Kuhari. Prije najveće atrakcije ove staze, sela Kotli u kojem se nalazi peti slap ,Šime nas malo ubija u pojam- valja nam prohodati još ovoliko koliko smo prošli.Tek smo na trećini staze. I bila bi to gotovo šetnja jer nema uspona ni silazaka, da nije bilo mora blata što su ga stvorile obilne kiše prethodnih dana. Usporilo nas je, bilo je i proklizavanja i padova na stražnjicu ali nam nije umanjilo doživljaj i ljepotu nevjerojatnih oblika korita, brzaka, slapova i jezerca. Peti slap Kotli najpoznatija su turistička atrakcija u unutrašnjosti Istre. Voda je ovdje stvorila „kotle“, fascinantne udubine u stijenama. Tu smo napravili nešto duži predah i popili kavu u najneobičnijem kafiću na kotačima. I oprali u kotlima blatnjave cipele, neki su zagazili i previše pa su nastavak puta prošli s najlon vrećicama preko čarapa u mokrim cipelama. Od Kotla vodio je ne zahtjevan ali i dalje blatnjav put do dva zadnja slapa , šestog slapa Zelenšćak gdje hodamo po krovu vodopada i sedmog slapa Grjok. Oba su visoka 8 m i ispred njih je jezero. Nakon njih čekaju nas tri prelaska preko rijeke, a vodostaj Mirne nam je omogućio da rijeku pređemo bez problema. Kod zadnjeg prelaska Mirne, ovog puta preko mosta, u rijeci čistimo od sveg blata gojzerice i uskoro stižemo do naših kombija. Koliko je Staza sedam slapova duga ? Mi smo gotovo 16 km hodali nešto više od 6 sati s pauzama, slikanjima i čekanjima da svi prođu koji su kao i mi odluči obići stazu. Inače kažu da ovu stazu tijekom sezone posjeti 1000 do 2000 posjetitelja dnevno. Umorni a zadovoljni što smo svi bez problema proši stazu vozimo se prema našem kampu gdje slijedi još jedna zajednička roštiljada .
U nedjelju, zadnjeg dana našeg boravka u Istri čeka nas još jedan izlet, vozimo se prema zapadu i Poreču. Idemo obići jamu Baredine, prvi speleološki lokalitet na hrvatskom djelu poluotoka Istra. Čeka nas vertikalni silazak dijelom strmim skalinama, njih ukupno 270 u utrobu jame. Uređenom i osvjetljenom stazom duljine 300 m posjećujemo pet bogato ukrašenih dvorana i silazimo do podzemnog jezera na dubini od 60 m gdje obitava čovječja ribica, edem podzemlja dinarskog krša. Inače jama Baredine istražena je na dubini od 132 m za posjetitelje otvorena je od 1995. godine. I oko nje cijeli je prostor uređen s centrom za speleo penjanje, galerijom s tematskom izložbom, nasadima maslina i vinove loze. U blizini je još jedna atrakcija, Traktor story i Galerija Konoban. To je najveća zbirka poljoprivredne mehanizacije u Hrvatskoj. U kolekciji se nalazi 50 ak starih traktora, vršilica i drugih strojeva kojima se iščitava poljoprivredna povijest.
Mogli bi se ovdje zadržati i puno duže da nas ne čeka povratak kući , a valja i nešto prezalogajiti. Večer prije rezerviramo jela u restoranu Bijela ruža u Ravnoj Gori, kako ne bi puno čekali. Većina bira lovački meni – jelen, srna, medo, vepar u raznim varijantama. U Drniš stižemo prije mraka.
Mi smo odsad na listi planinara koji su bar jednom prošli Stazu sedam slapova.
Anita Vukušić
