Svake godine na kraju mjeseca kolovoza organizira se uspon na Troglav u spomen na preminulu tajnicu Društva, Davorku Pamuković.
Ove godine uspon je izveden sa sjeverne strane Troglava, iz pravca Sajkovići, BiH, Mary stazom.
Krenuli smo 29.08. u 13,00 sati , došli na odredište do šumarske kuće i tu smo odlučili kampirati. Prvo smo razmišljali gdje ćemo postaviti šator pa je usljedilo premještanje šatora, pa su krenule priče o medvjedu ( ovo se odnosi naravno na ženski dio ekipe ), dok se nismo stacionirali. Muški dio ekipe nije se puno obazirao na naše priče i razmišljanje o medvjedu, brzo su skupili drva, vatru naložili zatim i ispekli meso. Sve je bilo spremno i gozba je mogla početi, a onda je mjesec izašao, pun, prekrasan i svjetlio nam bolje nego ikakva rasvjeta.
Noć je bila prekrasna, nije bilo hladno i nikakvi „čudni“ zvukovi nisu se čuli, vatra je ostala lagano gorjeti, pun mjesec...divota...samo san nije htio baš na oči.
Ujutro, ustajanje je bilo u 6,oo, svi na broju, kuhala se kava, jeli kolači i spremali stvari natrag u kombi i aute. Da uštedimo malo na vremenu, nekih par kilometara prevezli smo se autom i onda smo krenuli na stazu, Mary stazu. Prvi dio staze je kroz visoku šumu, staza je strma, ali tješilo nas je da smo u hladu. Poslije šume izlazi se na gole, kamene stijene, staza je i dalje strma, ali pogled je zato prekrasan. Svi zaključuju da je ovo neka skroz drugačija Dinara nego ona na koju smo navikli sa Hrvatske strane.
Izlazimo na vrh Dinare, Elza nas upisuje u knjigu :Viktor, Ivica, Zoran-Kačko, Marina, Nada, Darija, Tatjana, Tome P., Sanja, Valentina, Tomi J., Miro I., Roko i Božo. Sunce nas je pržilo, imali smo kratku pauzu ispod vrha, jer u planu smo imali još jedan uspon. U daljini se naziralo novo postavljeno sklonište na Jankovu brdu, ipak je crvene boje i samo smo u glavi brojali koliko brijegova moramo proći dok ne stignemo tamo. Za utjehu staza više nije bila strma, ali zato nam više nigdje nije bilo hlada.
I napokon, uz kratke pauze, stižemo pred samo Jankovo brdo. Jedan dio ekipe ipak ostaje podno brda, a drugi odlaze na vrh Jankova brda. Kažu nam da je pogled prekrasan, ljepši nego sa Troglava, da treba doći i vidjeti. Naravno da ćemo opet doći...
Spuštamo se od Jankova brda novo markiranom stazom ( odlično je markirano ) kroz šumu, prema Velikim Poljanicama, gdje nas je već čekao Viktor sa našim kombijem.
Prekrasna tura, svakako za preporučiti, oduševit će vas skoz drugačija Dinara.
tekst: Tatjana Galić
