Nedjelja. Mrak i hladno. Uobičajeno jutro za ovaj dio godine. Treba doći do 6:30h do kolodvora u Drnišu gdje ćemo se skupiti i krenuti dalje. Pajo i Ivo kreću prema Kninu kako bi skupili Ivicu, a Krešo, Tome i moja malenkost idemo prema Vrlici, nadalje Kijevo te skrećemo prema zaseoku Mirkovići podno Dinare.
Pakiramo torbe, oblačimo gojzerice, kačimo cepine i možemo krenuti. Odredište nam je vrh Hrvatske Sinjal-Dinara. Od već spomenutog zaseoka vodi nas ''jogurt staza''. Uz lagano ćaskanje i ustaljeni tempo (koji je Paji i njegovoj fizičkoj spremi bio prespor pa nas je sve prestigao ubacivši u 5 brzinu i nestao brzinom munje) komentirajući veličinu i moć Dinare te što nas čeka gore ... snijeg ... led ... dali ćemo morati aktivirati dereze, cepine ili pak ne pitanje je bilo tad?!? :)
Sve do bukove šume nam dodatna oprema i velika opreznost nije trebala, a onda smo jedan po jedan navlačili redom gamaše i poneki dereze jer opreza nikad dosta. Od tog dijela pa sve do samog vrha nas je pratio snijeg, na mjestima i više od 1m. Sve se činilo da Krešo, Ivo i ja nikad nećemo izići na vrh s prepunim torbama zimske opreme (jer takav suncem okupan dan bez trunke vjetra nismo očekivali, a tople odjeće pune torbe) koja je u Kreše bila teža i od 20kg.
Još samo klekovinu i klanac proći i na vrhu ste poviknuo je netko. Tako i bi...kad smo ugledali križ na samom vrhu sve se dalje doimalo jednostavno, a i noge su ubrzale :)
Na vrhu smo malo odmorili, okrijepili se, fotografirali i krenuli istim putem nazad.
Savršen je to dan bio, moj prvi zimski uspon ove godine uz predivan vidik sa vrha na gotovo sve planine Dalmacije i Bosne (od naše Promine preko Ličke Plješivice, Kijevskog Bata, Svilaje, Svetog brda, cijelog Velebita, Lišanjskog vrha, Troglava, Velikog Bata, Cincara, velike i male Klekovače, Šator planine, itd itd), a posebno pogled privlači jezero Peruča u dubini. Uz sve to i nove gojze su položile test ;)
Ante Gverić
foto by: Tom & Ante
