Poziv predsjednika planinarskog društva i pitanje :"Što radiš sutra?". Odgovorio sam naravno:"ništa"(iako sam imao posla preko glave!), jer sam znao da me opet zove u novu avanturu i da uvijek vrijedi naučiti nešto novo od njega. Zovem Paju, isto tako željnog iskustva, učenja i druženja, da pođe sa nama. I tako Tomi, Pajo i ja put Knina u Golfu Zvjerovskom.

    U Kosovu skrećemo lijevo prema Uzdolju i uskom asfaltiranom cestom ulazimo u samo podnožje Promine. Nakon što smo prošli nekadašnju staru školu i dva dominantna stara jablana nasred sela. Skrećemo opet lijevo nakon 500 m i dolazimo do zaseoka Petrovići. Parkiramo ispred kuće domaćina Petra Petrovića – Kole koji nas odmah poziva da mu se pridružimo u debeloj hladovini pod koštelom gdje ćakula sa svojim društvom.  Rado bismo se bili odazvali pozivu da nismo imali za cilj od Uzdolja doći do Kosovačke lokve koja se nalazi na nekih 900 metara nadmorske visine i trasirati GPS-om najpovoljniju rutu buduće planinarske staze. Nekada je tu postojala trasa, no vremenom je toliko zarasla da praktički više i ne postoji. Kole nas je kao pravi domaćin izveo iz sela na čistinu sa koje se kad uputimo pogled prema vrhu vidi vrh odašiljačke antene. Odatle nam je pokazao kuda se nekada kretalo prema vrhu. Trebali smo proći između dvije kamene Glavice koje dominiraju ravnim, ali vrlo strmim terenom. Između njih se nekada nalazio izvor i to se područje zaravni među Glavicama zvalo Dolčić. Od Dolčića smo ušli u usjek koji se proteže prema makadamu koji vodi do Kosovačke lokve. Upravo taj dio je bio i najatraktivniji.

    Gustiš koji je toliko visok da stvara kvalitetan hlad omogućiti će budućim posjetiteljima da krenu ovom stazom i u ljetnim mjesecima. Kroz  usjek pratili smo i liniju vododerine koja izgleda prekrasno, jer je sva prekrivena gustom debelom mahovinom. Na pola usjeka počinje i visoka šuma.     U šumi ima dosta lipe, graba, hrasta i vjerovali ili ne divljih kruškica i šumskih jagoda. Naišli smo i na dosta mjesta na kojima raste paprat. Nakon što smo svladali uspon kroz usjek ostali su nam upečatljivi prizori u mislima. Mislim da će se ova staza svidjeti svim budućim posjetiteljima kad je „otvorimo“. Iz usjeka smo stigli ravno na makadam kojim smo došli do Kosovačke lokve.

    Dalje smo se uputili prema domu,( okupala nas kiša),gdje nas je trebao čekati profesor meteorologije i oblakologije. Joso nas je spustio do Drniša , a Tomi i Pajo su se vratili po Golfa Zvjerovskog. Na putu do Petrovića imali su susret sa veprom i jedinstvenu priliku vidjeti kako je veličanstvena ta naša divlja zvijer. I da nebi ostalo nezapamćeno naš predsjednik društva nam je pokazao praktični dio padova po skliskom terenu. Kako smo Pajo i ja tek stekli planinarske diplome i još nemamo iskustva u padovima, Tomi je iskoristio priliku i pokazao nam kako se kvalitetno pada ,a da nema posljedica (ha ha ha). Tako je na našoj ekspediciji sa sjevera na jug Promine bilo i znoja i kiše i blata i smijeha! 

                                                                                                                               Nikola Perlić

1010.jpg 1118.jpg 1215.jpg

1312.jpg 1412.jpg 1511.jpg

1610.jpg 1710.jpg 179.jpg

189.jpg 198.jpg 209.jpg

2115.jpg 2212.jpg 2311.jpg

2410.jpg 249.jpg 258.jpg

269.jpg 279.jpg 289.jpg

299.jpg 309.jpg 3114.jpg

3212.jpg 3310.jpg 339.jpg

349.jpg 359.jpg 369.jpg

379.jpg 389.jpg 397.jpg

407.jpg 4114.jpg 4212.jpg

4311.jpg 4410.jpg 458.jpg

459.jpg 469.jpg 479.jpg

489.jpg 499.jpg 509.jpg

5113.jpg 5211.jpg 5310.jpg

5410.jpg 549.jpg 559.jpg

648.jpg 728.jpg 819.jpg

919.jpg

FaLang translation system by Faboba