Nedjelja, rano jutro 6.00 sati, sastala se ekipa, nas 11, a glavni i odgovorni Viktor Šiklić. Krenuli smo na put, cestom preko Kistanja na Obrovac. U Obrovcu stajemo na kavu i dalje nastavljamo put, prelazimo iznad autoputa i tunela Sveti Rok, pa starom makadamskom cestom koja vodi preko prijevoja Mali Alan. Izlaskom na prijevoj Mali Alan vozi se još nekoliko stotina metara i zatim skrene na odvojak koji vodi kroz šumu jedno 5-6 km. Nakon kilometar dva, stajemo s autima i dalje nastavljamo s ruksacima na leđima. Crvene table HCR-a sa obe strane šumske ceste upozoravaju nas da nema silaženja sa staze. Nastavljamo dalje markiranom stazom koja vodi kroz bukovu šumu. Visoka stabla i sunce koje lagano proviruje između stabala i svi zaključujemo da nam je ovakva staza mogli bi cijeli dan hodati i ne bi se umorili.

    Nakon pola sata hoda stižemo do Dušica, visoravan podno Svetog brda. Pogled na stožasti oblik Svetog brda, ostavlja nas bez daha i odlučujemo da ipak prvo idemo do planinarskog skoloništa na Dušicama koje je podiglo i o kojem skrbi PD „Vučje Bratstvo“ iz Zagreba. Nakon male okrepe, napokon idemo se uspeti na Sveto brdo, putokaz nam kazuje da je potrebno 2 sata do vrha. Dan je bio prekrasan, sunce i lagani vjetar , ali nam je staza polako postajala sve strmija i napornija , pa je bilo više kraćih stajanja , ali ipak do vrha stižemo nakon sat ipo hoda.

    Kad dođeš na vrh, ne znam kako, ali više te noge ne bole, nitko se ne žali. Uživamo u suncu, pogledu, u daljini Vaganski vrh, ispod nas Paklenica, more, otoci, Zadar, Ravni kotari, Crnopac, Lika, a iznad nas plavetnilo neba prošarano bijelim oblacima.

    Ostajemo na vrhu oko sat vremena. Slikamo se pokraj križa, pokraj puknute ploče sa 10 Božjih zapovjedi. Na vrhu upoznajemo jednog planinara, pisca koji je imao i spremnu knjigu da nam pokloni i napiše posvetu za naše planinarsko društvo.

    I koliko god nam je bilo lijepo, došlo je vrijeme za povratak. Spuštamo se sa vrha niz strmi dio, a naš vodič Viktor, primjećuje dvije gospođe sa Cresa, koje su malo izgubile orijentaciju i skrenule sa markirane staze, kavalirski im se ponudio za pomoć, koju su zahvalno prihvatile i tako stižemo u podnožje.

    Šumskom cestom stižemo do naših automobila i stajemo kod Tulovih Greda. Pogled na te stijene je veličanstven. Kod Tulovih greda ima na desteke spomen ploča poginulim braniteljima koji su položili svoj život za Hrvatsku slobodu i samostalnost. Kratko stajemo i kod kapelice Blaženog Alojzija Stepinca podignute u čast poginulom branitelju Damiru Tomljanoviću–Gavranu.

     I onda kad te na kraju ovakvog izleta još u našem gradu dočeka koncert duhovne glazbe svaka riječ postaje suvišna.  

  

                                                                                                                         Tatjana Galić

FaLang translation system by Faboba