Prošlo je dosta vremena od kad se nisam maknuo u prirodu. Ovaj put dogovor za izlet je pao vrlo brzo. Idemo Marti u posjetu u bolnicu u Split kroz popodnevne sate, a to znači da je prijepodne dovoljno da se popnemo do Velikog Kabla na Mosoru. Pajo je naravno samo klimnuo glavom i već je sve bilo dogovoreno.

     Krenuli smo opušteno prema Sitnom Gornjem (naravno falili smo nekih pet kilometara, ali u tome i jest neka draž) i zavojitom cestom koja prolazi kraj splitske Zvjezdarnice stigli ravno u srce sela. Taman smo prošli prije mlade mise jednog svećenika i to u zadnji tren prije zatvaranja prometnice. Do doma nam je trebalo nekih 30 minuta. Kraj kojim smo se penjali obnavljao je uspomene, jer smo obojica bili kraj doma još za vrijeme rata, a tada je naravno sve bilo drugačije. Kod doma nas je dočekao ni manje ni više nego Šuker. Bio je to jedan od dvojice magarčića koji nose hranu i ostale potrepštine sa barba Špirom u dom. Dom Umberto Girometta  nalazi se na 868 m/nv, a ispod njega, nekih 50 metara, nalazi se livada na kojoj se obično mogu sresti izletnici, baš kao što smo i mi sreli na povratku izletnike iz Njemačke. Od doma do Velikog Kabla trebalo nam je nekih dva sata uz redovite pauze koje smo morali raditi češće zbog velike vrućine taj dan. Put nas je vodio kroz grabovu šumu, pa preko dijela makije, sve do dijela staze koji vodi lijevo skoro pa okomito pod greben. Kad smo izišli taj dio staze bili smo nekih stotinu metara od križa koji je odozdo djelovao puno manji nego što u stvarnosti jest.

     Sa vrha smo naprosto uživali u pogledu koji seže od mora, pa na drugu stranu prema Dugopolju, pa Vickovom stupu i prema Svetom Juri. Kako je ovo bilo samo istraživanje idući ćemo put napraviti kompleksniju rutu i duže se zadržati jer Mosor ima toliko toga za ponuditi. Uzeli smo zasluženi odmor, pokupili pečate i trk u dom na ručak. Spustili smo se u rekordnom roku za nekih 55 minuta. Barba Špiro nije ništa kuhao taj dan, ali je zato samo za nas napravio kobasice i jaja, salatu i naravno neizbježno hladno pivo.

     Nakon ručka i predaha spustili smo se do Žrnovnice gdje smo se napili hladne izvorske vode sa česme ispred Osnovne škole Žrnovnica. Zatim smo stali u Strožanac gdje smo napravili jednu od pametnijih stvari toga dana,bacili smo se u more i dobro osvježili.

     I tako smo nakon uspona od 1339 m/nv, silaska i urona od minus par metara otišli konačno Marti u posjet.

                                                                                                                               

                                                                                                                            Nikola Perlić  

FaLang translation system by Faboba