Napokon se skupila kritična masa ljudi koji žele doživjeti toliko hvaljeni Durmitor. Iskoristili smo produženi  vikend da upoznamo što više od ljepota Crne Gore. Petak, u podne, krećemo nas osam, pod vodstvom Zorana, koji je isplanirao cijeli izlet. Znatiželjni kakvi jesmo, ulazimo u Bosnu i Hercegovinu već kod Metkovića, da upoznamo krajeve u kojima nismo bili.Odmah nakon prelaska granice nailazimo na predivno akumulacijsko jezero usred surovog krša i okolnih brežuljaka. Dalje nas put vodi kroz suvremene nasade jabuka i vinove loze u Popovom polju , nešto malo prije Trebinja. Prolazeći kroz Trebinje, vidimo kupače na rijeci kako uživaju. I mi bismo im se bili pridružili da smo imali više vremena, ali čeka nas još dosta kilometara do odredišta.

      Nastavljamo dalje prema Crnoj Gori, zaustavljamo se kratko u Nikšiću da popijemo kavu i protegnemo noge. Nakon Nikšića dolazimo u  mjesto Šavnik, pa do našeg odredišta Žabljak. Odmah preuzimamo ključeve od gazde koji nas je dočekao, a potom pravac u restoran na večeru.

      Rano ujutro krećemo prema Durmitoru. Polazna točka nam je prijevoj Sedlo (1902mNV), tu kupujemo ulaznice za Nacionalni park „Durmitor“ (3 €). Početak staze vodi nas preko livada, sa kraćim dionicama uspona gdje se moramo služiti i rukama. Nešto kasnije nailazimo na par izvora vode i dijelove livada pod snijegom koji odolijeva jakom suncu i temperaturama od oko 25°C. A kad smo ugledali divokozu kako skačući prelazi s jedne strane brežuljka na drugu i natrag, kao da nam želi pokazati tko je gazda na planini, ostali smo oduševljeni  njenom  spretnošću. Nakon kraće pauze dolazimo do prijevoja  Surutka  (2309mNV), pa se spuštamo do jezera Zeleni Vir, koje se nalazi na 2028mNV, promjera četrdesetak metara. Poslije otprilike dva sata hoda, počinje pravo planinarenje. Stežemo ruksake i gojzerice, jer nas čeka dugi, strmi i kameniti uspon, a sunce prži. Već pomalo umorni stižemo do Velike Previje, prijevoja na 2351mNV, gdje se odmaramo prije samog uspona na vrh. A sad dolazi na red uvijek neugodni sipar, ovaj je u tankom sloju pa se još lakše odronjava, ali i to smo svladali, nije nam prvi. Još zadnja strma dionica, koja je toliko uska da se ne mogu mimoići dvoje ljudi, pa čekamo da prođe grupa planinara pri silasku. Sa vrha se pruža prekrasan pogled na bezbroj okolnih planina i durmitorskih jezera, a čak se vidi i planina Prokletije, na granici sa Albanijom. Vrh se zove Bobotov Kuk (2523Mnv), a Durmitor ima još 48 vrhovaiznad 2000mNV, ukratko raj za planinare.

      Početak silaska je najteži dio, jer  sipar na velikoj strmini se kliže kao led. Ostatak puta je bila lagana šetnja, a u popodnevnim satima stižemo u našu bazu, Žabljak. Navečer  smo prošetali i večerali u restoranu, kao pravi turisti. Ujutro pola ekipe je otišlo na planinu Vasojevića Kom (2461mNV), a nas četvero smo odlučili probati rafting na famoznoj Tari. U kolovozu je tok rijeke dosta niži, tako da smo uspjeli fotografirati kanjon iz čamca, drugi po visini u svijetu, ali je bilo nekoliko slapova koji su nas dobro zaljuljali. Na kraju raftingaodlazimo na ručak. Izabrali smo pastrvu i nismo požalili. Potom smo otišli u selo Mala Crna Gora, pa do kanjona Sušice, na vidikovac Ćurevac i pred kraj dana šetnjom oko Crnog jezera. Ujutro dočekujemo ostatak ekipe, koja je bila na još jednoj crnogorskoj planini. Pričaju nam o predivnom izletu, smještaju u drvenim kućicama i o tradicionalnoj hrani koju su probali. Polako se bliži vrijeme za povratak. Odlučili smo posjetiti manastir Ostrog, pored Nikšića, koji je sagrađen u planini Ostroška u 17.st., od strane hercegovačkog metropolita Vasilija. Slijedeća stanica nam je Trebinje, zbog želje da probamo domaću pitu (burek s mesom) i baklavu. U gradu je nesnosna vrućina (a mi smo vjerovatno bili jedini šetači), ali to nam nije pokvarilo dojmove.

      Već je kasno popodne, prelazimo granicu uz kraće čekanje, nekon čega nam se otvara pogled na Jadransko more i naš biser Dubrovnik. Zaustavljamo se u Stonu i naravno doručkujemo kamenice. Uz kamenice smo dobili i besplatno predavanje o njihovoj proizvodnji od strane glavnog konobara. Kako nam se bliži kraj putovanja, tako sve više sabiremo dojmove proživljenog. Kasno navečer stigosmo kući sa željom da još više upoznamo Durmitor.

      Dogodine…

Paško Galić

1209356_601048466623943_1716758123_n.jpg 1239985_601048133290643_727479632_n.jpg 1374383_601048476623942_1408336329_n.jpg

1374864_601048616623928_734445150_n.jpg 1377451_601048759957247_1486657128_n.jpg 1377467_601047933290663_6531645_n.jpg

1379494_601047816624008_1452856463_n.jpg 1379743_601047853290671_1398278093_n.jpg 1380638_601048426623947_1748059970_n.jpg

1381389_601048039957319_1515145164_n.jpg 1381766_601047809957342_1456178030_n.jpg 1381819_601048059957317_1270543501_n.jpg

1382046_601048593290597_502564274_n.jpg 1382397_601048733290583_1438311281_n.jpg 1383501_601048366623953_1614201781_n.jpg

1384155_601047973290659_197838220_n.jpg 545261_601048646623925_660089299_n.jpg 625508_601048506623939_1548434241_n.jpg

960021_601048769957246_1696778711_n.jpg

FaLang translation system by Faboba