Nas desetoro ( Tomi, Anita, Mlađo, Božo, Elza, Marina,  Jozo, Josipa, Miro  i ja ) zaputilo se u Liku, ne bi li „okusili“ prvi snijeg. Putem nas je pratila magla sve dok nismo došli u Udbinu, odakle se mogao vidjeti vrh Ozeblin 1.657m. koji je već bio potpuno obučen u bijelo ruho.

Do polazne točke, put nas je vodio, starom cestom, Udbina-Donji Lapac, gdje smo skrenuli na prijevoj Kuk 1.135m. Već tu nas je dočekalo 10ak cm snijega. Odvezli smo se što dublje u šumu, ipak je dan kratak. Uvjerljivo najbolja pokazala se Fiat Panda, s pogonom na sva četiri kola, a i Jozo za volanom pokazao je maestralnu vožnju po dubokom snijegu.

Navlačimo gamaše i put pod noge. Šumskom cestom kroz bukovu šumu, jedni iza drugih poredani krećemo, a snijeg biva sve dublji. Nakon nekih dva sata stižemo do planinarske staze koja vodi na vrh. Skidamo ruksake i vadimo hranu da nadoknadimo ono što smo izgubili, probijajući se kroz snijeg. Kako nije ostalo puno vremena do zalaska sunca, Mlađo, Tomi, Božo i ja, krećemo odmah na vrh, a Marina, Anita, Elza, Miro, Jozo i Josipa ostaju guštati u prekrasnom danu prije povratka kući.

                 Mlađo, je krenuo prvi da nam bar malo olakša probijanje kroz snijeg , dubok više od 50cm. Prije samog vrha morali smo se doslovno provlačiti između grana niskih stabala pazeći da ne pukne koja pod teretom snijega. Na vrhu smo se naši u oblaku nošen hladnim vjetrom , ne dozvoljavajući nam da malo predahnemo. Uz kratko fotografiranje i okrepu slatkišima, zadovoljni žurimo natrag.

                I da ne dodajem više, mislim da će fotografije biti dovoljne da vidite u kakvoj smo bijeloj idili proveli jedan prekrasan nedjeljni dan.

Paško Galić

FaLang translation system by Faboba