I to je to. Naš posljednji izlet u sklopu opće planinarske škole. 7 sati ujutro i okupljanje ispred prostorija našeg društva, ali ovaj put nešto malo drugačije nego inače.

     Naime, kako je vodič ovog izleta bio Mladen Mužinić – Frfa, dogovoreno je da se sami organiziramo i dođemo do špilje Vranjača na Mosoru, gdje će nas on dočekati. Da sve bude po propisu, kao naš vodič do tamo jednoglasno je izabran Šime Džapo.

     Nakon malo poduže vožnje stigli smo u selo Kotlenice, a tamo nam se pridružio i dio ekipe iz Knina, pa smo se svi zajedno s ruksacima na leđima zaputili do špilje.

     I onda negdje na pola puta do špilje ugledasmo vedro i nasmijano lice voditelja naše škole Mladena Mužinića- Frfe. Uz njega nas je dočekao poznati splitski alpinist i GSS-ovac Srećko Gregov sa svojom kujicom Megi.

     Zajedno smo se uputili do ulaza u Vranjaču. Frfa i Srećko razvukli su uže, a mi smo se počeli pripremati za vježbu. Odjednom smo čuli kako nam se približavaju veseli glasovi i u trenu mali prostor bio je ispunjen velikom grupom planinara. Uz vesele pozdrave i upoznavanje pridružili su nam se polaznici opće planinarske škole PU „ Dinaridi“ i nastala je prava gužva na malom platou ispred ulaza u špilju. A onda nas je strogi Frfin glas upozorio da današnja avantura počinje.

     Prvo je trebalo odraditi ponavljanje svih naučenih uzlova.. osmice, lađarca, prusika itd. Iako je u početku izgledalo otprilike kao ono „Petar Petru plete petlju“ ipak smo sve „otpetljali“ i uspješno taj dio priveli kraju. Zatim smo pod Frfinim budnim okom i prema njegovim uputama izradili priručna nosila, na koja smo na kraju bili iznimno ponosni, jer iako nam se u početku nije tako činilo, na kraju su ipak izgledala sasvim pristojno.

     Uslijedilo je predavanje o pružanju prve pomoći, a zatim nas je Srećko upoznao sa Megi i pojasnio nam kako se obučavaju potražni psi, kako traže unesrećene i naravno cijelo vrijeme je strpljivo odgovarao na naša pitanja.

     A onda počinje najzanimljiviji dio dana, potražna vježba na terenu. U dogovoru sa Srećkom odabrana je Anita Prlić iz PU „ Dinaridi“ koja će danas imati ulogu unesrećene planinarke. Uputili smo se stazom do jedne livade na kojoj nam je Srećko uz Frfinu pomoć pokazao kako Megi traži unesrećene, a za to vrijeme Anita je otišla na drugu stranu pronaći mjesto na koje će se skriti. Dok se ona skrivala naš vodič nam je „naredio“ da među sobom odaberemo vođu potražnog tima, koji će onda odabrati vođu saniteta i vođu transporta. Nakon par minuta i dogovora oko toga tko što treba uraditi, predvođeni Megi i Srećkom krenuli smo u potragu za unesrećenom. Megi je krenula ispred nas i u jednom trenutku glasnim lajanjem upozorila nas da je Anita pronađena. Cijela naša poveća grupa krenula je za njom. Nakon dolaska na mjesto gdje je ležala ozlijeđena Anita, naš sanitet pružio joj je prvu pomoć, a za to vrijeme ekipa zadužena za transport donijela je nosila, te ih učinila bar malo udobnijim uz pomoć jakni i ruksaka.

     Unesrećenu smo podigli na nosila te smo je izmjenjujući se ponijeli do ulaza u špilju. Tamo nam je Frfa objasnio što smo dobro napravili, ali i ukazao na neke pogreške. U svakom slučaju naša vježba službeno je proglašena uspješno izvedenom, Anitu smo „raspakirali“, nosila rastavili, a onda se odmorili u hladovini.

     A zatim je uslijedio onaj, nazovimo ga tako, nagradni dio, ulazak u samu Vranjaču.

     Pod vodstvom gosp. Punde krenuli smo u špilju. A ono što nas je tamo dočekalo toliko je fascinantno da se ne da riječima opisati. Zato smo pokušali fotoaparatima dočarati bar djelić toga, ali svakako mislim da to iskustvo treba doživjeti iz prve ruke. Inače, špilja Vranjača sastoji se od dvije dvorane, prve dvorane(bez siga) koja je bila poznata još u 19. stoljeću, te druge dvorane koju je otkrio Stipe Punda 1903. godine. U drugoj dvorani špilje nalazi se 9 manjih dvorana koje imaju svoja imena: PREDVORJE, ČEKAONICA, KAPELA, MALA GALERIJA, VELIKA GALERIJA, SPUŽEVA KUĆA, PALMIN GAJ, PLESNA DVORANA i TURSKO GROBLJE. Prepuna je stalaktita i stalagmita, špiljskih stupova i arkada,a neke dvorane su plavičaste i zelene, dok neke svjetlucaju posute kristalima. Temperatura unutar špilje je u svako doba godine uvijek ista, 15°C

     A za kraj dodat ću samo djelić starog natpisa sa spomen ploče postavljene prilikom otvorenja Vranjače, 15. Prosinca 1929. – „PEĆINA VRANJAČA JEZOVITA JE U SVOJIM PRIRODNIM KRASOTAMA“ .

                                                                                                                              Sunčica Goleš

FaLang translation system by Faboba