ŠPANCIRANJE PO IVANŠČICI I VARAŽDINU 22. -24.08.25.
Nakon duže stanke ponovno sam se prijavila na planinarski izlet, ovoga puta u Varaždin i na Ivanščicu. Već iz same najave izleta mogla sam zaključiti da nas čeka vikend ispunjen planinama, druženjem i dobrim raspoloženjem, jer na izlet se prijavila ekipa od 8 članova Društva.
U predvečerje smo stigli pred Varaždin, na izlazu s auto-puta u Novom Marofu nas je dočekao naš sugrađanin iz Drniša koji već dugo živi u Varaždinu, a ujedno je i član HPD MIV-a Varaždin Predrag Joso Andabaka u društvu sa Srećkom Sekulić, predsjednikom istog Društva. Uz to što je bio odličan domaćin, pokazao se i kao vrhunski kuhar – dočekao nas je s toplim gulašom, a pobrinuo se da nam boravak bude udoban i srdačan. Smjestili smo se u predivan planinarski dom PD Dugi Vrh – Dom Ledinec, koji odiše toplinom i pravi je mali raj za umorne planinare.
Subotnje jutro bilo je rezervirano za uspon na Ivanščicu, najviši vrh Hrvatskog zagorja. Iako je moguće doći do vrha i lakšim stazama, mi smo odlučili iskušati svoje snage i popeti se najzahtjevnijim putem. Strmi uspon malo nas je umorio, ali i nagradio prekrasnim pogledima i osjećajem zadovoljstva kada smo stigli na sam vrh (1061 m). Dolaskom do vrha uživali smo u predahu, kavi i nezaobilaznom fotografiranju. Nekoliko planinara koje smo sreli na stazi bili su oduševljeni da smo iz Drniša stigli na njihovu Ivanščicu.
Nakon planinarenja, spustili smo se u grad i prepustili čarima Špancirfesta. Grad je vrvio šarenilom, glazbom i dobrom atmosferom. Posebno se istaknuo „ženski dio ekipe“ koji nije mogao odoliti vožnji na ringišpilu – što je izazvalo puno smijeha i veselja. Navečer nas je u kafiću iznenadilo dvoje naših članova koji su taj vikend također boravili u Varaždinu, pa smo druženje nastavili u pojačanom sastavu.
Nedjelja je bila posvećena planinarima MIV-a Varaždin, koji su obilježavali 45. godišnjicu svoga društva. Na svečanosti smo uživali u bogatoj zakusci, lijepim riječima i druženju s domaćinima. Nakon ručka i zabave, dodijeljene su zahvalnice, a prije tog imali smo također jednu lijepu turu od 7 km od Gornjeg Kneginca do Halića.
Obzirom da nas je čekao duži put do kuće nakon kraće zabave uputili smo se kući, te u kombiju sabirali dojmove s ovog izleta i planinarskog druženja.
Meni je posebno drago da sam bila na ovom izletu, a koji me je podsjetio koliko mi planinarenje znači i koliko energije i radosti unosi u svakodnevicu. Upoznala sam nove ljude, otkrila Ivanščicu i uživala u čarima Varaždina. Vratila sam se kući s punim srcem i željom da što prije opet idem na neki novi vrh.
Željka Kulušić
